Kriminal

Druga Strana Zakona ili kako mnogi kazu Rupa u Zakonu.

01.08.2006.

Socio-patoloska slika u brojkama

“Sarajevo se ni u kom slucaju ne moze porediti sa Beogradom. Ovo sto se dogodilo u ulici Kulovica nije samo beogradski manir. To se moze dogoditi u svim gradovima na svijetu jer svaki grad ima odredjeni broj, da kazem, budala, koji su spremni tako nesto napraviti. Evo desilo se to i u Sarajevu, moze se vec sutra desiti u Zagrebu, ili Skoplju, ili… Na kraju krajeva, i desava se. A da biste jedan grad poredili sa gradom u kojem se iz dana u dan povecava broj teskih krivicnih djela, kao sto je to u Beogradu, onda taj grad mora imati barem priblizan broj slicnih obracuna, ubistava i slicno. Sarajevo to jos uvijek nije. Ovdje jos nikada nismo pronasli covjeka koji nakon ubistva majke i djeteta hladno kaze: ‘Majku sam ubio jer nije htela da kaze gde drzi pare, a dete ko jebe, on je treb’o da bude u skoli’”, kaze jedan policajac koji je zbog prirode svog posla zelio ostati anoniman. Ako se ovoj uzasnoj izjavi o razlozima ubistva, koja se inace pripisuje dvojici beogradskih ubica, Iliji Vujicu i Darki Loncaricu, suprotstave podaci koje je MUP Kantona Sarajevo prikupio u zadnje cetiri godine, onda se jos jednom moze reci da Sarajevo po broju krivicnih djela nije grad opasnog zivljenja. Ili, bolje receno: nije zasada.

Istina je, medjutim, da Sarajevo ima sve predispozicije da to mozda jednog dana ipak postane: postratni je, dakle, krizni period, crno trziste oruzja zaostalog iz bitaka cvjeta, vecina zivi ispod egzistencijalnog minimuma, ratne su traume uobicajene koliko i gripa… Nekolicina policijskih sluzbenika cak tvrdi da je Sarajevo miran grad u odnosu na okolnosti u kojima njegovi gradjani zive. Beograd se tim istim okolnostima nije uspio oduprijeti. Taj grad od ‘95. do danas, kako su to napisali autori knjige Kriminal koji je izmenio Srbiju, Aleksandar Knezevic i Vojislav Tufegdzic, u sebi i dalje ujedinjava elemente koji tvore opasnost: atmosferu Chicaga 20-ih, ekonomsku krizu Berlina 30-ih, obavjestajne spletke iz Casablance 40-ih i kataklizmicki hedonizam iz Vijetnama 60-ih. Niko od nasih sugovornika, naravno, ne porice da u Sarajevu sve cesci kafanski obracuni, pretezno umisljenih heroja ulice, zavrsavaju potezanjem pistolja. Ali mnogi od tih okrsaja nisu zavrsili tragicno, a “neduzni ljudi”, kako se to kaze strucnom terminologijom onih sklonih kriminalnim djelima, uglavnom budu postedjeni. A to je, tvrdi nas izvor, bitno mjerilo u odredjivanju stepena opasnosti jednog grada.

Tragajuci za informacijama iz sarajevske policije, Dani su dobili podatke o krivicnim djelima u prijestolnici. Evo kako brojke prikazuju drugo lice Sarajeva: u prvih sest mjeseci ove godine na podrucju KS-a zabiljezeno je osam ubistava od kojih je rasvijetljeno sedam. U toku 1999. godine desilo se deset ubistava, rasvijetljeno je devet. U rubriku za ‘98. godinu upisano je deset ubistava i svih je deset rijeseno. Godinu prije, dogodilo se dvanaest ubistava: deset atentatora je otkriveno, a preostala dva su potpuno dokumentovana i pouzdano se zna da su ubice na podrucju Republike Srpske. U ovim se statistikama, medjutim, nigdje ne pominje najcuvenije sarajevsko ubistvo – atentat na zamjenika ministra policije

Kriminal


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI
-

BROJAČ POSJETA
230428

Powered by Blogger.ba